Dobrodošli u postdigitalni svijet!

Živimo u svijetu koji je digitalan, jer većina stvari koje koristimo (automobili, telefoni, stanovi) koristi neki oblik digitalne tehnologije. Međutm, ove tehnologije se neprimjetno uvlače u sve pore naše osobnosti i društva, pa više nije moguće jasno odijeliti ljudsko odnosno biološko od tehnološkog odnosno digitalnog. Stoga, u brojnim područjima poput likovne umjetnosti, glazbe, humanistike, društvenih znanosti, biologije, odgoja, obrazovanja, i brojnih interdisciplinarnih područja, sve češće se govori da živimo u postdigitalnom svijetu.

Pojam postdigitalnosti inspiriran je člankom Nikolasa Negropontea objavljenim godine 1998. u časopisu Wired koji kaže: „doslovna forma digitalnosti, tehnologija, već postaje općeprihvaćena, a njene konotacije će postati kompost za komercijalne i kulturalne ideje sutrašnjice. Poput zraka i pitke vode, digitalnost ćemo primjećivati prema njenom odsutstvu, a ne prema njenoj prisutnosti“. Od Negroponteovog članka pojavile su se brojne definicije postdigitalnosti koje možete pročitati u članku CARN – etovog portala za škole.

Godine 2018. zajedno s grupom suautora objavio sam članak „Postdigitalna znanost i obrazovanje“ koji postdigitalnost definira na sljedeći način: „Postdigitalni izazov teško je definirati. On je nepredvidiv; digitalan i analogan; tehnološki i netehnološki; biološki i informacijski. Postdigitalnost je istodobno prekid u dosadašnjim znanstvenim teorijama i njihov nastavak.“ Ista grupa autora godine 2019. pokrenula je časopis Postdigital Science and Education, s američkom izdavačkom kućom Springer, koji objavljuje znanstvene članke, intervjue, i recenzije knjiga povezane s tematikom.
Postdigitalni izazovi pred nama su svaki dan: u obitelji, u zbornici, u učionici. Na ove izazove trebamo odgovoriti u svojim projektima, u svom poslu, u svojim životima. Naravno, postoji mnogo različitih načina na koje možemo opisati stvarnost u kojoj živimo, a postdigitalna paradigma samo je jedan od mogućih pristupa. Međutim, nedavna iskustva pokazuju da ova paradigma može donijeti određene prednosti u odnosu na neke druge modele i pristupe, stoga je vrijedi iskušati u vlastitoj praksi.

Autor: Petar Jandrić, Tehničko veleučilište u Zagrebu, Zagreb
pjandric@tvz.hr